Istra MushromsIstra Mushroms
(Hrastova sjajnica, Reishi)
Gljiva Ganoderma lucidum tisućljećima se upotrebljava u istočnoj medicini zbog svojih ljekovitih svojstava. U našem podneblju poznata je pod nazivom Hrastova sjajnica, a može se pronaći na trulim panjevima listopadnog drveća, osobito na panjevima hrasta i kestena. Uvjeti u Istri pogodni su za rast G. lucidum pa se ona često pronalazi u istarskim šumama. Klobuci gljive crvene su boje, a sjaje se kao da su lakirani. Hrastova sjajnica se razlikuje od drugih gljiva po desetak centimetara dugačkom stručku.
Zbog svoje ljekovitosti Reishi je cijenjena diljem svijeta. Onkolog dr. Fukumi Morishige, istraživač na američkom institutu za znanost i medicinu „Linus Pauling“, izliječio je ili pak kvalitetno održao na životu mnogo bolesnika oboljelih od raka pomoću Reishija te tvrdi da je ta gljiva najbolja preventiva protiv opake bolesti. Zanimljivo je da G. lucidum također pomaže pri liječenju još mnogih druge bolesti.
Istraživanja pokazuju da različiti spojevi u gljivi:
Hrastova sjajnica bogata je hranidbenim tvarima. Prije svega sadrži mnogo bjelančevina (15,05 g/100 g), sa svim esencijalnim i neesencijalnim aminokiselinama i aminima. Ima malo jednostavnih ugljikohidrata (1,70 g/100 g) i puno polisaharida visoke molekularne težine (71,00 g/100 g), od čega je 41% glukana te mnogo antioksidansa. Sadrži vrlo malo masti (3,48 g/100 g). Od toga je 0,27 g/100 g zasićenih, a 1,20 g/100 g nezasićenih masnih kiselina. U njoj ima malo kolesterola, vitamina A i C, ali je bogat izvor vitamina skupine B (B2, B3, pantotenska kiselina), nadalje ergosterola (provitamin D2) te esencijalnih minerala, kao što su: kalij, bakar i selen. Prisutni su i kalcij, fosfor, željezo, magnezij, natrij, mangan, cink i germanij. Sadrži i vlakna, triterpenoide, glikoproteine, prirodne antibiotike, enzime i njihove inhibitore te lanostanoide. Osim ergosterola sadrži i ostale sterole.
Mnogi znanstvenici i botaničari slažu se da je Cordyceps militaris najpotentnija gljiva na svijetu. Cordyceps je zbog svojih pozitivnih učinaka pronašao primjenu u nekoliko područja. Zbog svoje sposobnosti da poveća razinu ATP-a (Adenozin Tri-Fosfat) u stanici, koji je zaslužan za oslobađanje energije u stanici, te sposobnosti da poveća potrošnju kisika, Cordyceps upotrebljavaju sportaši i ljudi koji se izlažu velikim naporima. Porast energije nastao konzumacijom Cordycepsa nije prividan, kao kod korištenja stimulansa centralnog živčanog sustava (npr. kava), nego porast energije je uzrokovan porastom staničnog ATP-a. Nakon dugih i teških aktivnosti Cordyceps se pokazao vrlo koristan pri ublažavanju upala mišića. Također Cordyceps je pokazao odlične rezultate kod ljudi koji su osjećali manjak energije tijekom dana.
Cordyceps ima snagu antioksidanta zbog ogromne količine beta-karotena, vitamina E i C, minerala selena i cinka, koenzima A, imunomodulirajućih polisaharida i drugih tvari koje posjeduje. Svojim sastavom Cordyceps djeluje na epifizu stimulirajući proizvodnju melatonina, univerzalnog antioksidanta s moćnim djelovanjem protiv nastanka i suzbijanja stanica raka. Cordyceps sadrži 77 mikro i makro elemenata, više od 80 tipova fermenata, nezamjenjive aminokiseline, nezasićene masne kiseline, vitamine i minerale neophodne ljudskom zdravlju.
Veliki broj istraživanja bavi se imuno-enhatornim i imuno-supresivnim svojstvima Cordycepsa. Ova dvosmjerna regulacija funkcije imuno sustava, odnosno činjenica da ga se može pojačati ili oslabiti, zove se imuno modulacija i čini se da potječe iz istog mehanizma u organizmu. Kada Cordyceps damo pacijentu čiji je imuno sustav oslabljen, uslijed bolesti kao što su rak, hepatitis ili HIV, broj i aktivnost bijelih krvnih zrnaca raste. Suprotno tome, ako Cordyceps damo nekome s hiperimunitetom, kao što je slučaj s oboljelima od lupusa, limfoma i reumatoidnog artritisa, broj i aktivnost bijelih krvnih zrnaca opada, a raste broj crvenih krvnih zrnaca. Sve krvne stanice proizvode se u koštanoj srži, prije svega u dugim kostima nogu. Krvne stanice napuštaju koštanu srž kao nezrele i putuju do drugih organa gdje sazrijevaju u određene tipove krvnih stanica kao što su crvena krvna zrnca i T-stanice. Kako je moguće da se isti spoj kod nekoga ponaša kao imuno stimulator, a kod drugoga kao imuno depresant? Po svemu sudeći, odgovor je u djelovanju Cordycepsa na mehanizam diferencijacije krvnih stanica koji tijelu signalizira kuda poslati nezrele stanice. Taj je mehanizam jasno prikazan u studiji o utjecaju Cordycepsa na sazrijevanje stanica leukemije (Chen i ostali,1997.). Ova imuno modulacija na nivou diferencijacije djeluje kao prirodna bomba protiv bolesti. Organizam dobiva signal za borbu s bolešću, bilo da je u pitanju smanjenje ili povećanje imuniteta.
Pacijenti s kroničnim oboljenjem i smanjenom funkcijom bubrega često pate od povišenog krvnog tlaka, proteinurije i anemije. Istraživanje je pokazalo, da je nakon mjesec dana terapije Cordycepsom njihov krvni tlak niži za 15%, a značajno je smanjena i količina proteina. Uz to, primijećen je i skok superoksida dismutaze (SOD-a), koji zajedno s utvrđenim smanjenjem seruma lipoperoksida, sugerira mogućnost neutraliziranja slobodnih radikala, što rezultira manjim oštećenjem stanica (Jiang i Gao,1995.).
Hipoglikemijski efekt
U brojnim ispitivanjima, u kojima je Cordyceps testiran i kao potencijalni agens za regulaciju nivoa šećera u krvi pacijenata, kod čak 95% onih koji su primali 3ml tekućeg ili 3g suhog Cordycepsa dnevno evidentirano je poboljšanje krvne slike, dok je u kontrolnoj grupi tretiranoj drugim metodama, poboljšanje evidentirano kod samo 54% pacijenata. Poveznica rezultata ovih ispitivanja jest pojačana osjetljivost na inzulin i povećanje proizvodnje jetrenih enzima glukokinaze i heksokinaze koji reguliraju nivo glukoze. Ukratko, Cordyceps može biti koristan kod dijabetičara, bilo da se daje sam ili s drugim lijekovima. U jednom neobjavljenom istraživanju provedenom na osobama koje nisu imale dijabetes, a koje su dobivale po 3g (3 ml) Cordycepsa dnevno, utvrđeno je znatno manje uobičajeno variranje nivoa šećera u krvi, odnosno znatno manje povećanje nivoa glukoze nakon jela i znatno manje opadanje između obroka, što može biti indikator povećane efikasnosti mehanizma regulacije nivoa šećera u krvi.
Jedno od ozbiljnijih djelovanja Cordycepsa i u tradicionalnoj i u modernoj medicini jest sposobnost stabilizacije pulsa i ispravljanja srčane aritmije. Ova gljiva danas u Kini predstavlja jednu od prvih linija obrane u liječenju oboljenja te vrste. Iako je mehanizam djelovanja Cordycepsa u kontroli aritmije samo donekle poznat, smatra se da ga, makar dijelom, pokreće prisutnost edonozina (Pelleg i ostali,1990.). Cordyceps sadrži znatnu količinu edonozina, deoksiadenozina i sličnih nukleotida. Dokazano je da ovi spojevi imaju velik utjecaj na koronarnu i cerebralnu cirkulaciju (Toda i ostali,1982.) i (Bern,1980). Premda ni jedan lijek ni biljka nemaju jednako djelovanje kod svih pacijenata, rijetko se kad, nakon dodavanja Cordycepsa klasičnoj terapiji, aritmija kod nekog nije popravila. Nije poznato da bi Cordyceps djelovao suprotno od bilo kojeg drugog lijeka protiv aritmije pa se, zbog svoje ne toksičnosti, čini izvanrednim izborom u liječenju ove bolesti. Cordyceps se tradicionalno koristi u terapiji srčanih oboljenja, a dobro se pokazao i kod pacijenata koji su pretrpjeli moždani udar. Istraživanja provedena na pacijentima s kroničnim srčanim oboljenjima pokazuju da dugotrajno uzimanje Cordycepsa, u kombinaciji s uobičajenom terapijom (digoksinom, ekstra hidroklorotiazidom, dopaminom, dobutaminom), dovodi do podizanja kvalitete života u usporedbi s pacijentima iz kontrolne grupe. Pod tim se podrazumijeva opće fizičko zdravlje, mentalno zdravlje, seksualni nagon i funkcija srca (Chen, 1995.).
Skoro sve studije pokazale su da Cordyceps poboljšava funkcioniranje ovog važnog organa. Primjera radi, na Orijentu se Cordyceps redovito koristi kao dodatak terapiji kroničnog hepatitisa B i C. U jednoj od studija, ekstrakt Cordycepsa upotrjebljen je kombinaciji s ekstraktima nekoliko drugih medicinskih gljiva kao dodatak lamivudinu u terapiji hepatitisa B (lamivudin je uobičajeni antivirusni lijek koji se koristi u terapiji hepatitisa).
(Lavlja Griva)
Ova ukusna gljiva često se naziva „Hranom prirode za neurone“ obzirom da ima sposobnost stimulacije proizvodnje faktora živčanog rasta – FŽR (Eng.NGF – nerve growth factor).
Upravo faktor živčanog rasta igra ključnu ulogu u razlikovanju i opstanku više staničnih populacija centralnog i perifernog živčanog sustava. Faktor rasta živaca (FŽR) niži od normalnog povezan je sa ranim stadijima Alzheimerove bolesti i demencije.
Iako je terapeutski interes uglavnom usredotočen na važnost faktora rasta živaca (FŽR) vezano za njegovu neurološku funkciju, on igra puno složeniju ulogu u održavanju unutarnjeg balansa tijela. Poznat je po svojim inzulinološkim, anginološkim te antioksidativnim svojstvima, te je plazma sa smanjenim vrijednostima faktora rasta živaca povezana sa kardiovaskularnim bolestima i metaboličkim sindromima, što uključuje i dijabetes tipa 2. Dokazano je da ubrzava zacjeljenje rana te postoje dokazi da može biti koristan pri liječenju kožnih i očnih ulcera. Studije na životinjama pokazale su da FŽR ima ozbiljan utjecaj na upale dišnih puteva i simptome povezane s astmom.
FŽR također ima dinamični odnos s imunološkim sistemom. Proizvodnja FŽR je povećana nakon ozljeda mozga, prisutna u molekulama oko jezgra, koje proizvode imunološke stanice. Istovremeno, imunološke stanice pokazuju receptore za FŽR, što je uključeno u imunološku modulaciju. Dva različita roda molekula nastaju iz Hericium erinaceus-a, te su prepoznate kao aktivne pri poticanju faktoru rasta živaca FŽR : Herikoni (eng. the hericones) izolirani iz micelija i Erinaciji (eng. The erinaces) izolirani iz tijela. Te molekule su dovoljno male da mogu proći kroz krvnu barijeru mozga. Također postoje dokazi da mogu povećati mijelin (eng.myelin) – supstancu koja sadrži masnoće koje čine zaštitini sloj oko živaca (osobito onih moždanih) te pomaže pri slanju signala. U Kini se micelij koristi za proizvodnju tableta Hericium erinaceus-a za liječenje gastritisa, ulcera, kroničnog gastritisa te želučanog raka.
U kontroliranim studijama, Hericium erinaceus kao dodatak prehrani, pokazao je povoljan utjecaj na pacijente sa blagom demencijom. U jednoj studiji, 6 od 7 pacijenata pokazali su poboljšanje u kapacitetu funkcioniranja ( razumijevanje, komunikacija, pamćenje itd.) dok su svih 7 pokazali poboljšanja pri rezltatima „funkcionalne nezavisnosti“ (prehrana, oblačenje, šetnja itd), i to nakon konzumacije 5 grama Hericium erinaceus-a dodanog u juhu, na dnevnoj osnovi. U drugoj studiji, 30 pacijenata u dobi od 50 do 80 godina starosti sa blagom demencijom bili su raspodijeljeni u različite tretmanske i konrolne grupe. Hericium erinaceus bio je konzumiran u vidu tableta od 3 grama dnevno, u razdoblju od 16 tjedana te je pokazao značajne rezultate u području kognitivnih funkcija pacijenata. Unatoč tome, četiri tjedna nakon završetka tretmana, kognitivne funkcije pacijenata su opale, ukazujući na potrebu za kontinuiranim uzimanjem gljive.
Ekstrakt plodnog dijela gljive (fruiting body extract) pokazao je poboljšanja procesa mijelinizacije kod pacijenata koji pate od Multiple skleroze. Faktor živčanog rasta (FŽR) pokazao je da ima zaštitno djelovanje, smanjujući upalne procese odgovorne za kronična oštećenja mozga te neurodegenerativne poremećaje kao što je MS, ( i to na način da prebacuje imunološku reakciju na anti-upalni režim).
Faktor živčanog rasta igra ulogu u osjetljivosti na bol te njegove niske vrijednosti povezane su sa senzornom neuropatijom, što se pokazalo u „in vivo“ i „in vitro“ studijama. Pokusi na štakorima su pokazali da povećana proizvodnja faktora živčanog rasta poboljšava senzorne funkcije, dok se smanjenje FŽR pokazalo kao uzrok senzorne neuropatije. Kliničke studije pokazale su da FŽR ima povoljan utjecaj na pacijente sa dijebetskom polineuropatijom. Također, zabilježeno je da FŽR smanjuje bolove kod senzorne neuropatije povezane s HIV-om. S druge strane, sposobnost regeneracije senzornih neurona, mora se tek pokazati.
Pokusni štakori koji su primali ekstrakt gljive Hericium erinaceus, pokazali su brzi oporavak kod oštećenja živca, što upućuje na potencijalnu primjenu gljive u ranim stadijima oporavka živca.
Ekstrakti micelija gljive te plodnog dijela tijela pokazali su anti-MRSA djelovanje. U kliničkim testovima provedenim u Japanu, zabilježeni su slučajevi MRSA-e, koja se povukla kod pacijenata čija prehrana je bila obogaćena gljivom Hericium erinaceus.
Jedna od tradicionalnih indikacija Hericium erinaceus, čini se da ima antibakterijsko djelovanje a vezano za Helicobacter pylori, poznat kao glavni uzrok kroničnog gastritisa.
(Maitake)
Zajedno sa ostalim značajnim antikancorogenim gljivama, kao što su Lentinus edodes (shiitake) i Trametes versicolor (Coriolus), polisaharidi su se pokazali kao glavni aktivni sastojci G. frondosa, uz beta-glukane, heteropolisaharid i proteoglikan frakcije izolirani su kao najaktivniji imunomodulator, uključujući D-frakciju i MD-frakciju.
Ovu gljivu zovu gljivom japanskih gejši. Od davnina je vrlo cijenjena zbog svojih nevjerojatnih kvaliteta.
Omogućava gubitak viška težine. Mehanizam djelovanja nije joj ubrzanje procesa izgaranja već formiranih masnih stanica nego stimulacija proizvodnje jetrenih enzima koji sagorijevaju više kalorija i ne dopuštaju nastanak viška masnog tkiva.
Pozitivno djeluje u menopauzi. Infuzija ili tinktura gljive smanjuje učestalost valova vrućine, znojenje i razdražljivost. Osim toga, ova gljiva snižava kolesterol, što je vrlo dobro u tom razdoblju. Eliminira neugodne učinke predmenstrualnog sindroma-razdražljivost, bolove, glavobolju, slabost i umor.
Zahvaljujući β – glukanu raspolaže velikom antitumorskom aktivnošću i sposobnošću jačanja imuniteta.
1997. godine novine prenose prema Nanbi H. korisnost dobivenu iz D-frakcije zajedno s cijelim plodonosnim tijelom kod III-IV stadija raka sa G. frondosom povećava efi kasnost kemoterapije između 12 i 28 %. Novine nadalje prenose sinergijsku prednost kombinirajući D-frakciju i Mitomycin C (MMC) kod modela životinjskog tumora uz D – frakciju (1 mg/dnevno) pokazuje superiornu tumorsku inhibiciju na MMC (0.5 mg/dnevno).
Naknadno novine objavljuju prema Nanbi impresivne rezultate MD-frakcije zajedno sa prahom plodonosnog tijela G. frondosa kod pacijenata oboljelih od raka koji su prekinuli kemoterapiju zbog nuspojava, s poboljšanjem u 7 od 12 bolesnika raka jetre, 11 od 16 bolesnika od raka dojke i 5 od 8 pacijenata raka pluća, zajedno s povećanjem u IL-2 (glavni Th1 citokina) i CD4.
Daljnje studije potvrđuju ublažavanje nuspojava kod kemoterapije, uključujući i gubitak apetita, povraćanje, mučnina, gubitak kose i leukopenije, kao i sinergije između D-frakcije i vitamina C.
Razne studije na životinjama pokazuju korisnosti G. frondosa kod modela dijabetesa, ali u visokim dozama, u jednom slučaju davanja 1 g/dnevno praha G. frondosa kod genetski dijabetičnih miševa i u drugom slučaju davanja pročišćenog alfa-glukana u dozi od 150 – 450 mg/kg.
U manjoj mjeri kliničke studije objavljuju učinkovitost polisaharida iz ekstrakta G. frondose (doza nepoznata) kod kontrole razine šećera u krvi u jednog bolesnika, te smanjenje razine šećera u krvi za 30% kod 4 druga pacijenata, dok sa beta-glukanom G. frondose (150 mg/dnevno) u jogurtu dovodi do značajnog poboljšanja razine glukoze u krvi kod 20 bolesnika s dijabetesom tipa II.
Uključivanje 5 – 20 % G. frondose u prehrani kod eksperimentalnih životinja pokazuje smanjenje kolesterola u skladu s rezultatima vidljivim kod drugih gljiva.
Nekoliko studija pokazuje kratkotrajno hipotenzivno djelovanje G. frondose uključene u prehranu hipertenzivnih životinja (obično 5 % od ukupne prehrane) .
Aktivira antitumorski imunološki sustav, inhibira tumorske žile, razara stanice raka; normalizira metabolizam, smanjuje prekomjernu težinu, sprečava nakupljanje masnoća u jetri i tkivu, smanjuje količinu masti u plazmi i krvi; ublažava učinke menopauze, smanjuje učestalost valova vrućine, znojenje, razdražljivost; eliminira neugodne učinke predmenstrualnog sindroma; regulira i utječe na normalizaciju endokrinog sustava; djeluje na izlučivanje kolesterola iz organizma; smanjuje visoki krvni tlak kod osoba s hipertenzijom; poboljšava osjetljivost organizma na inzulin/glukoze; aktivira antitumorski imunitet; potiče regeneraciju stanica jetre, liječi cirozu.
(Chaga)
Chaga je drvenasta gljiva koja najviše raste u šumama Istočne Europe i Rusije na raznom drveću kao što je breza, joha i smreka, razvija se u obliku nakupina na deblu stabla koja izgledom često podsjeća na drveni ugljen. Istraživanja govore da plodište (sporokarp) raste u blizini što je vrlo rijetka pojava u prirodi.
Prema tradiciji I. Obliquus koristila se kao lijek ali isključivo ona što raste na brezi, pripremala se kao čajni pripravak protiv raznih kancerogenih oboljenja, bolesti kuka, želuca, parotidnih žlijezda. plućnih, želučanih, kožnih, rektalnih i Hodgkinove bolesti. I. Obliquus je zabilježena kao čudotvorni lijek protiv raka koju je nobelovac Aleksandar Solženjicin opisao u svom polu-autobiografskom romanu 1967, “Čuvar raka”.
Mudrost uzgoja gljive I Obliquus na brezi potkrepljena je pronalaskom njegove ključne komponente betulinske kiseline, koja se prirodno pojavljuje u većem broju različitih biljnih rodova, ali primarni izvor nalazi se u kori bijele breze (Betula pubescens – smatra se drvom života i plodnosti prema mnogim istočnoeuropskim i sibirskim mitovima) prema kojoj dobiva ime. Gljiva I.obliquus koja raste na brezi sadrži visoku koncentracije betulinske kiseline koju apsorbira iz kore stabala.
Betulinska kiselina inducira mitohondrijalnu apoptozu u različitim redovima stanica karcinoma i koči razvoj enzima Topoizomeraze – 2, koji je ključan za odmotavanje i zamotavnje DNK strukture u staničnoj replikaciji. Betulinska kiselina je također povezana sa mnogim biološkim aktivnostima uključujuči anti-retroviralno, antiparazitno i antiupalno djelovanje. Najvažnije aktivnosti su citotoksična aktivnost protiv različitih tumora koja se trenutno razvija kroz pristup interventnog razvojnog programa na Američkom nacionalnom Institutu za tumore. Ostale važne komponente koje sadrži I. obliquus uključuje polisaharide i sterole. Visok udio fenolnih sastojaka daje mu izuzetno antioksidativna svojstva, kao i melanin kompleks koji je također identificiran kao sadržaj sa značajnim antioksidativnim i genoprotektivnim svojstvima.
RAK – I. Obliquus najšire se koristi u Poljskoj i Rusiji kao narodni lijek protiv raka, trenutno privlači sve veći interes među praktičarima zbog značajnog izvora polisaharida, betulinske kiseline i drugih komponenti s antitumorskim djelovanjem. In-vitro studije o betulinskoj kiselini pokazale su učinkovite rezultate protiv širokog spektra tumora : melanoma, neuroektodermalnih tumora (neuroblastom, meduloblastomi, Ewingov sarkom) i malignih tumora mozga, raka grlića materice, kod humane leukemije HL-60, planocelularni karcinom glave i vrata uključujući i one rezistentne na terapiju. Međutim, utvrđeno je da nemaju utjecaja kod epitelnih tumora, poput raka dojke, raka debelog crijeva, rak pluća malih stanica i rak bubrežnih stanica, kao i T-stanična leukemija stanica. Njegova antitumorska aktivnost je povezana s njegovim neposrednim učincima na mitohondrije i indukciju apoptoze, bez obzira na status p53 u zaštiti stanica.
Prema kliničkim ispitivanjima betulinska kiselina posebno je zanimljiva protiv tumora mozga, valja napomenuti da je u jednoj studiji pokazala citotoksični efekt protiv primarnih tumorskih stanica u 4 pacijenta od 4 meduloblastoma-tumorskih testiranih uzoraka i 20 od 24 glioblastom-tumorskih testiranih uzoraka. Klinička iskustva pokazala su da radioterapija u kombinaciji s određenim antitumornim tvarima, postaju puno manje neugodna i štetna, istodobno bivaju i znatno djelotvornija.
IN-vivo studije potvrđuju citotoksičnu aktivnost protiv raka
Anti-virusni – I. Obliquus je tradicionalno bio korišten za liječenje niz virusnih stanja Istraživanje o svojstvima betulinske kiseline pokazalo je njihovo učinkovito antivirusno djelovanje u slučajevima HlV-a.
(Smrčak)
Jestiva gljiva (nakon vrenja).U Rusiji raste po bjelogoričnim, crnogoričnim i mješovitim šumama. Često se može naći u područjima šumskih požara, na opožarenim mjestima. Javlja se u rano proljeće. Novgorodski su arheolozi, vršeći iskapanja pod crkvicom sv. Panteleimona, pronašli svitke koji su ih zainteresirali. Na njima je bio prikazan manastirski ¨plan¨ sakupljanja ljekovitih gljiva i to smrčaka. Svitci su nazvani "gljivarskima", a sadržavali su upute kako i u slučaju kojih bolesti primijeniti te ljekovite gljive.
Prekrasni smrčak “gljiva prvocvjetnica” koristi se u liječenju problema s vidom. Kod kratkovidnosti, dalekovidnosti i mrene. Doista, za stare ruse to je bila nasušna potreba-naočale još nisu bile izumljene, a s vidom je bilo problema i u tom davnom vremenu pa, na primjer, nadstojnik manastira ne samo da je sam pio nastoiku (pripravak) od smrčaka nego je to savjetovao i ostalim monasima.
Danas se djelovanje smrčaka istražuje i ispostavlja se da je drevno znanje, na osnovu iskustva, bilo apsolutno točno. Otkrivena je tvar, koja ne samo da jača mišiće oka nego djeluje i na očnu leću ne dopuštajući joj da se zamuti. Smrčak sadrži polisaharide i oni su ti koji jačaju mišiće oka, sprečavaju zamućenje leće, mrenu i glaukom. Smrčak ima lactiferousno, detoksikacijsko i antibiotsko djelovanje, čisti krv i limfu.